fbpx

Kako odviknuti industriju događanja od neodrživih praksi

Marketing industrija zaista spominje održivost na svakom koraku – na reklamama, u raznim promotivnim aktivnostima, na svakom koraku se spominju održive ambalaže, no koliko je zaista istine u svemu tome? Industrija koje se promovira zelenom, dosta puta i bez pokrića, najčešće za sobom, nakon evenata koji su rađeni za promotivne svrhe ili slične ciljeve ostavljaju za sobom veliki trag smeća. Upravo zato smo se danas odlučili posvetiti istraživanju koje će nam pokazati koliko zaista industrija koja je ogromna i kojoj zaista trebaju održive prakse, je održiva.

Svjesni smo činjenice kako su eventi, pogotovo oni mega ali i veliki izuzetno skupi. Tome svakako doprinose vatromet, količina smeća koje će ostati iza eventa a koja se sačinjava od stvari koje su poslužile samo jednom, hrana koje je bilo previše, te se upravo iz tog razloga čak po nekoliko desetaka kilograma iste našlo na smetlištu.

Event industrija ima problem greenwashinga po defaultu. Zašto je to tako? Event koji se organizira npr. u ljetnim mjesecima, cilja na inozemne goste i traje nekoliko dana idealan je primjer eventa koji na žalost, neće moći biti održiv ukoliko ne promijeni svoj fokus. Žalosno, ali istinito. Količina smeća, CO2 ali i šteta koju taj event ima na infrastrukturu lokacije na kojoj se nalazi je, na žalost, nepovratne. Uzmimo još k tome trenutno stanje sa smještajem i lokacijama na kojima se održavaju eventi (koje su u izuzetno malom postotku održive), dobivamo zaista jako mali broj mogućih u potpunosti održivih evenata.

I upravo tu nam se pokazuje najveći problem event industrije u RH:

  1. Nedostatak održivog smještaja
  2. Nedostatak održivih lokacija
  3. Nedostatak educiranih event managera koji znaju organizirati održive evente

Ova tri problema su evidentna svima onima koji su i malo zagrebali u event management industriju u Hrvatskoj. Svakako ih možemo i pobliže sagledati i ponuditi rješenje za koje smatramo da će event industriju izvući iz domene u kojoj je etiketa neodrživosti standard.

  1. Nedostatak održivog smještaja – činjenica da naši hoteli ne obraćaju pažnju na održivost, ali i da će ih tržište na to natjerati je evidentna. Na žalost, mnogi hotelijeri ne razmišljaju u smjeru održivosti jer misle da je to nešto skupo. Upravo suprotno. Benefiti takvih investicija su na duge staze itekako isplative, samo se treba odlučiti krenuti u tom smjeru.
  2. Nedostatak održivih lokacija na kojima se mogu organizirati eventi – nedavno smo radili istraživanje održivih lokacija, te smo ostali šokirani kad smo shvatili koliko njih uopće ne razmišlja u tom smjeru, niti želi razmišljati. Upravo zato, za ovaj segment, edukacija ali i konstantno komuniciranje benefita takvog načina poslovanja je očito nešto što ćemo još dugo morati promjenjivati.
  3. Nedostatak educiranih event managera – nije nam se jednom dogodilo u ovih nekoliko godina poslovanja da se susrećemo s organizatorima koji se promoviraju kao stručnjaci u ovom području, a kad se malo zagrebe ispod površine shvatiš kako upravo ti „stručnjaci“ smatraju kako je održiv event onaj na kojem nema tiska, smeće se reciklira i ne baca se puno hrane. Upravo zato samo kažemo – edukacija, edukacija i edukacija!

Da ne duljim, smatram kako je kohezija i suradnja upravo ova tri segmenta ključna kako bismo iz branše koja je zaista najneodrživija postali ona koja značajno doprinosi održivosti, ali s pokrićem. Jer ako ne radiš nešto s pokrićem, bolje ne radi nikako.